|
|
| prosinac, 2011 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Od početka ovog svijeta
mi se samo vrtimo u krug
gdje je sjever, a gdje jug - tko zna?
Neka blijeda silueta,
vodilja neostvarenog sna
još nije ugasla
Putujem - nema stajanja, o ne,
tko ide sa mnom neka me na putu sustigne
a drugo sve stvar je sudbine.
Putujem - nema stanica, pa da
jer želim barem puni krug oko mjeseca
i tko zna dal putu tu je kraj!
Za početak, kome smeta
moja malo razigrana ćud
neka se izgubi usput.
I za one što ne vide
da se sreća prostire po svud
ja pjevam uzalud.
Putujem - nema stajanja, o ne,
tko ide sa mnom neka me na putu sustigne
a drugo sve stvar je sudbine.
Putujem - nema stanica, pa da
jer želim barem puni krug oko mjeseca
i tko zna dal putu tu je kraj!
--------------------------------
To više nisam ja. U ogledalu je druga neka, neka bezimena!!!
Još manje od 5 sati do ponoći. Svi samo čekaju da se kazaljke spoje. A meni to uopće nije bitno. Bitno mi je to da se odlučim koji ću si sad film upalit da pogledam. Pokušat ću izdržat do ponoći (iako me počelo sve bolit koliko sam umorna), tek toliko da mogu i ja reć da sam dočekala taj ‘’magičan’’ trenutak. A što mi to vrijedi kad nemam nikog pored sebe da mu čestitam. Nikoga da zagrlim. Jedino zbog čega mi je draga ova Nova godina je ta činjenica da sam povodom tog ‘’praznika’’ dobila slobodan dan.
Uglavnom, želim svima sretnu Novu godinu. Ako idete negdje, lijepo se provedite. Popijte koju i za mene.
Dok sam bila u tom malom mjestu, gdje živim otkad znam za sebe, sanjala sam da mi se pruži prilika da se maknem otamo. Da odem bilo gdje. Pogotovo ove godine. Dosadio mi grad, dosadili su mi ljudi, njihovo ponašanje. A još važnije htjela sam pobjeći od nekih ljudi.
Nedavno, pružila mi se prilika. Prilika za stalni posao, za bijeg iz te male, trule rupe. Istina, nije ni ovo veći grad, možda čak i manji, ali veselila sam se promjeni. Ponavljala sam u sebi: ‘’Imaš priliku za veliku promjenu. Priliku za posao (a to je danas rijetkost), priliku za upoznat novi grad, nove ljude. I ono najvažnije, priliku za bijeg od prošlosti!’’
Odluka je pala, a ja sam u kratkom vremenu imala spakiran kofer i bila spremna za put. Nije to bio put u nepoznato. Tu sam već ranije upoznala neke ljude i u kratkom su mi postali dragi. Shvatila sam da me ovdje očekuje drugačiji mentalitet ljudi, jer i to malo ljudi što sam znala su me jako brzo prihvatili. Dočekali su me raširenih ruku. Bila sam sretna što sam otišla i što imam priliku za sredit svoj život.
Ali, taman što sam prihvatila ovaj grad i ove ljude, počela su mi navirat sjećanja. Počela mi je faliti moja obitelj, nekolicina prijatelja s kojima sam od malih nogu. Iako sam silno željela otići otamo, nedostajala mi je ta mala rupa. Onda sam shvatila da ja ostajem tu, da mi je to jedina šansa koja mi se trenutno pruža i da se moram držati toga. A onda me i prošlost krenula sustizat. Ljudi od kojih sam silno željela pobjeći jer nisam imala hrabrosti da se suočim s njima. Nisam im mogla reći da nemam hrabrosti za to da ih viđam svaki dan i da je to veliki razlog mog odlaska. Osoba kojoj sam bila sve i koja je za mene bila u stanju napraviti sve, danas me zove lažljivicom i pokvarenom dušom.
Pitam se, da li sam svojim postupcima zbilja zaslužila takve riječi od osobe koju sam, unatoč svemu, jednom stvarno voljela? Da li da dopustim da me te riječi bole ili da se jednostavno oglušim? Da li da i dalje živim svoj san ili da se napokon suočim s stvarnošću?
